Free by nature
Fašnik vu recesiji
|
Došlo je vrijeme kad se, barem u Samoboru, o svemu tekućem i krutom vezanom uz politiku i lijepu našu progovara bez dlake na jeziku. Znam puno je lakše kad se čovek skrije iza nekakve maske. Ali nekak mi se navek vu fašničko vreme vidi da ipak ima nade za nas. Počinjemo sa ulaskom u jedinu državu u kojoj se recesiji smiju u lice !? Ulaz u Fašničku republiku  Di slovenskim nezasitnim poličarima pokažemo sliku njih vu špiglu. Političko prepucavanje  Di rješavamo pitanje granice na morju i granice na moru, samo tako. Granica na moru  Gdje je nebo žuto, a sunce je blue. Fašničko drveće  I nikad nije kasno za naružniti se i skriven konačno progovoriti o onome kaj te zaprav tiska. Veliki izbor šarenih drangulija i slatkiša  Di možeš videti da je život dragocjen , a i živci isto. Ne vredi se zbog ovih 2x4 puno nervirat. Oni dojdu i odu. Vlakić  Nakon Sv.Vlaha, a prije Vuzma(Uskrsa) dobro dođe još kakav praznik. St.Pinocchio  Dojdite. "Jer bedaki noriju saki dan, a pametni sam za Fašnik". Osim ako nismo za njih glasali. |
- 17:45 - A sad da vas čujem (34) - Troši ti se papir - #
Jedna zima
|
Svi zimu zamišljaju poput ove slike ispod. I meni je to prva pomisao i često me sram koliko sam ustvari ograničen vidjeti i drugačije scenarije. Sunce i bijeli čisti snijeg. Nema niti pomisli na recimo odvratnu gustu maglu pomiješanu sa smogom, ledenu kišu i bljuzgu žuto smeđe boje. Niti pomisli nema na recimo situaciju da ti je hladno i da ne osjećaš prste, a nemaš se gdje ugrijati osim gurnuti ruke dublje u džepove. Hvala je jedina riječ koju svakog dana mogu ponavljati stotinu puta, na ovome što imam. Snježna idila  Nažalost mnogi su na zahvalnost zaboravili. Život ih je razmazio do te razine da su postali bahati. Pa u svoj svojoj umišljenoj veličini ne vide što je pravo,a što krivo posloženo u i oko lijepe naše. Imam ponekad misli da su oni najgluplji komentari sa foruma ili anketa ono što uzimaju za svoju iduću misao. Ne tako davno bio je na tv po tko na koji puta film o grupi djece koja o svijetu odraslih i sebi dovoljnih ljudi malo znaju. No ista ta djeca djeluju na najjednostavniji učinkovit način i spašavaju situaciju. Vlak u snijegu  Bojim se da im niti ovogodišnja situacija neće biti dovoljna za otrežnjenje. Njima je bitnije da se ne udaljavaju od svog umišljenog, patvorenog svijeta jer istina bi ih mogla zaboljeti. A kao što svi znamo ako boli onda nije više toliko zabavno.  Kad istini pogledaš u oči onda vidiš i stvari koje se ne vide iz crnih službenih auta, brionskih otoka ili aviončića i helikopterčića. Istina buba, poput razgrtanja snijega golim ručicama. Daaaa..... No bez muke nema nauke i bez akcije nema reakcije. Ili misao koja me uvijek dobro otrijezni kad me krene po dobro utabanoj stazi prema nikuda. "Raditi iste stvari svaki dan, a nadati se drugačijim rezultatima - je definicija ludosti". Božikovina  Okrenite se oko sebe i vidite ima li još netko tko je spreman uhvatiti se u koštac sa problemom. Ako ste sve pretražili i nema niti jedno biće koje je na to spremno - zasučite rukave ili se pomolite. Trg pod snijegom  Spremni ? |
- 15:45 - A sad da vas čujem (8) - Troši ti se papir - #
Jesen u meni.....
|
Ne, ne tuguje. Mada materijala ima dovoljno u i oko mene. Prisjećam se ipak onih ljepših dana i uz pomoć fotografija polako se oporavljam od surove zbilje. Jedno kišno nedjeljno poslijepodne na Okiću. (mislim da je bilo proštenje) Pogled iz Okića  Iako se nije činilo kao nekakav izvor dobrih sjećanja dani koji su usljedili samo su ga još više pogurali prema samom vrhu. Pomalo sam i shvatio smisao tog proštenja i mog obilaska male crkvice. Između svih dana najdraže su mi nedelje i to zbog rituala koji (kad nam vrijeme dozvoli) napravimo zajedno kćerkica i ja. Njoj se to zove "Tata, kokakolakockice, znaš, mo'te" U prijevodu "Tata kupi mi Coca colu i kokice, molim te" i usput vodi me na kakav crtić u jedino samoborsko kino. Uglavnom do sada smo imali sreće jer su izabrani crtani filmovi bili i više nego gledljivi. Ne znam bih li preživio one Winx ili Barbie ili slične roza uratke. "Wall-E", pa oni pingvini što surfaju na valovima, pa onaj slon koji je pronašao djetelinu .... Perkovčeva ulica  Ponekad kad je ponuda slaba jednostavno potražimo livadu i jedan balon, čuda čine. Ne znam kaj je to tak zabavno u napucavanju zraka zatvorenog unutar tanke gume ali po ciki i vrisci mislim da je to najbolja igra kojom se djeca od 3-4 godine vole baviti. Ili bi se mogla..... da hoće. Nema pravila, nema poraženog, jeftino je biti sponzor. Iza Sv.Anastazije  Nije nam još puno preostalo. Treba uhvatiti svaku priliku i uživati u suncu, mirisu suhog lišća, pečenim kestenima. Suho lišće  Uživajte! |
- 16:42 - A sad da vas čujem (17) - Troši ti se papir - #
Idemo u planine, jer tamo.....
|
Dakle bila je to najtoplija rujanska nedjelja u mom životu. Mogli smo birati između dvije opcije - zavući se u stan i čekati da prođe ili otići u više krajeve. Fala dragom Bogu ipak smo se odlučili za ovo drugo i ni nam žal. Otišli smo u selo Rude (cca 15 minuta od Samobora) i uhvatili ih nespremne. Naime nekak mi se čini da su i se ponadali da možda ne bumo došli pa buju lepo kak i saki drugi vikend popapali ručak i onda se zavalili pred televizor. A neš majci. Van 'z hiže. No dobro nisu se baš tak jako protivili. Samo je prvi korak bilo teško napraviti posle to već samo od sebe ide. Odluka je pala da idemo prema Velikom dolu i da se tamo smjestimo za ručak. Put nas je vodio preko brda i... još brda i nešto šume. I nakon samo sat (i malo još k tome) vremena evo nas. Odmorište - Veliki dol  Suhih grla prosopćemo "Pivu prosim!" "Koju?" "Ak' već morem birat daj hladnu!" Seli smo si pod drveće i zagrlili hladne flašice i ljubili ih strasno skroz do dna. Onda su na red došli bečki i fileki. Nekak sa oduševljenjem donesem fileke na stol i stavim ih pred ljude koji su gadljivi prema kuhanim kravljim želucima. Onda ih prekrijem debelim slojem parmezana.......... Joj kak su im sline curele. Jedino ne znam jel su išle prema van ili prema nutra. Nekak smo si posle ručka zamislili malo otpočinuti recimo jednim laganim pješačenjem prema Oštrcu. Žene su ipak bile manje ambiciozne tak da smo samo mi muški lagano odgegali levim krilom. Da stvar ne bi bila baš dosadna rekli smo si "Pa kaj ne bi mogli ovim kraćim putem. Istina malo je strmo no nakon pive svaka staza je malo više nagnuta" Sela (Smerovišće ?)  A ovaj mi se kamen samo ceri.... Vrh prije doma željezničara  I tak sam ga zgrabil i zadnjim atomom snage uspentral se na vrh. Ispod na 50 m je odmorište. I nakon njega buju nam staze još više nagnute bile.... Dom željezničara  Moram priznati da su mi noge za niš. Kondicije imam tek za držat se na ravnici. Sram me bilo. Dom proširuje kapacitete sa još jedno 20-25 ležajeva. Već je pala ideja da tu dojdemo kad budu kostajni i portugizec.... Gledali smo prema pravom vrhu Oštrc i nekak nam se nije dalo testirat se - možda drugi put. Vrh Oštrc  Nakon kaj smo se odahnuli i dobro o svemu prodiskutirali idemo natrag na odmorište pa onda se spustimo na livadu i izvadimo rekete za badminton. Nakon pola sata skakanja za lopticom žeđ nas je poterala prema izvoru. Voda života  Dole idemo putem koji prolazi iznad voćnjaka i silazi u Rude iz smjera Braslovja. Selo iznad Ruda (Črnci)  I za kraj smo si za šešir metnuli ovaj krasni cvetek. Rojžica  Da se ne bi brinuli previše zeleno orijentirani. Cvijet je i dalje na svom mjestu. Raste i ljepotom plijeni buduće planinare. Meni je slika dosta da napajam oči. |
- 17:54 - A sad da vas čujem (14) - Troši ti se papir - #
Peking 2008
 Pratio jesam. Ne baš kao ranijih godina no ipak jesam. Još sam sav u čudu kad vidim kako nam iz dana u dan stižu novi "šamari" i spuštaju nas i našu prepotenciju nazad na zemlju. Onda se pravdamo lošom srećom, umorom, klimom i sa još stotinu čudesa koje nam je pripremila velika zemlja kineska. Ostali su valjda cijelo vrijeme ustvari bili negdje drugdje kad su im ti uvjeti ostali nebitni za pobjeđivanje. Da pobjeđivanje. Svaki sportaš (ne vjerujem da ima previše onih koji vjeruju u sudjelovanje) želi pobijediti. Jasno svatko zna da je sportski i izgubiti od boljega. Jasno mi je kad trčiš protiv Bolta i plivaš protiv Phelpsa srebro zvuči isto kao i zlato (barem nakratko). Možda tu i je najveći problem sa kojim se bori naša sportska javnost (ponajviše sportsko novinarstvo). Imamo očekivanja koja bi, da su iole proučili temelje sporta, zvučala nerealno svakome tko ne zna da smo fanatici i spremni na svakojaka iznenađenja. Ono, imamo jednu jedinu skijašicu i ta je najbolje što je svijet ikad pohodilo. Ili u nekoliko atletičar(a)ki imamo jednu koja drma svjetskim skokom u vis cijelu sezonu. Obzirom da su ovo ljetne olimpijske, a i Jana više ne vozi možemo s pravom očekivati jedno zlato. Onda su se dosjetili (makar su ih tretirali kao siročad) da bi košarkaši mogli nešto napraviti (pogotovo nakon uvodnih pobjeda), rukomet naš ponajbolji i najtrofejniji sport na Olimpijadama može uvijek biti dobra oklada, vaterpolo (sport u kojem ako si bolji od Mađara osvajaš zlato) barem je do sada bilo tako i to je to. Rezime. KOŠARKA - povratak otpisanih, par dobrih partija i par već poznatih blijedih Litva još uvijek enigma RUKOMET - zaletili se, ostali nakratko bez glave, izvukli se pa sve prosuli VATERPOLO - puno vike oko .... dobro nije baš ničega no brk omastili nismo ATLETIKA - Očekivali (Au) dobili (Ag) u skoku u vis (nesreća ili ne nije nam prvi puta) Ostatak standardno za naše prilike (par finala i to je to) Trčanje (što je u atletici ono najzanimljivije) nam je na niskim granama - najbolje govori podatak da zadnjih 400 m u utrci na 5000 m vremenski bude jako blizu hrvatskom vremenu na 400 m. PLIVANJE - Duje i Sanja (super su u kratkim bazenima) i bez ovakve konkurencije STOLNI TENIS - Tamara i Zoran. Naturalizirani kinez. Kineski zid je i njemu previsok. I sad kad znam da smo u ovim sportovima za koje su svi očekivali pune ruke raznoraznih kovina i kamenja osvojili tek jedno odličje, a imamo ih 5 pitanje je - pa tko je tu lud ? Dvije bronce u taekwondou (bravo cure), jedna u pucanju u metu (još jedna cura) i gimnastika. Moram priznati da pojma nisam imao da nakon onog rusa-ukrajinca ili štoliveć ima u nas još gimnastičara koji se mogu natjecati na svjetskoj razini. Dakle muški dio nije baš dao preveliki doprinos kolekciji od 2 srebra i 3 bronce. Machoizam bez pokrića.  No sva sreća zadnjeg dana gledao sam ono sinkronizirano mlataranje nogicama i guzičicama po vodi, još da su prenosili skokove u neko povoljnije vrijeme....  Vidio sam da smo sve dalje od onog vrha na koji se volimo stavljati. Možda se netko dosjeti i do Londona počne ozbiljno ulagati u ono što donosi medalje. No bojim se da je naše stanje neizlječivo. Zato jer mi samo "Idemo dalje", ne mijenjajući ama baš ništa. |
